Struktura polioksimetilena i performanse
Polioksimetilen (POM) pokazuje izvanredne karakteristike performansi prvenstveno zbog velike gustoće i visoke kristalnosti. Ova svojstva doprinose njegovoj izuzetnoj tvrdoći, krutosti, dimenzionalnoj stabilnosti, otpornosti umora i kemijskom otpornosti. Visoka gustoća i kristalnost učinkovito ograničavaju kretanje dipolnih momenata u CO veza molekularnog lanca, koji u Pom daju izvrsnu električnu izolaciju i dielektrična svojstva.
Međutim, Pomove terminalne skupine imaju poluacetalnu strukturu, koja utječe na njegovu toplinsku stabilnost. Na temperaturama oko 100 stupnjeva, poluacetalne krajnje skupine mogu postupno depolimerizirati, što dovodi do smanjenja otpornosti na toplinu. Kada se zagrijava na oko 170 stupnjeva, POM može podvrgnuti automatskoj oksidaciji duž molekularnog lanca, oslobađajući formaldehid. Ovaj formaldehid se nakon toga oksidira u mravlje kiseline pri povišenim temperaturama i u prisutnosti kisika. Iscrpna kiselina ubrzava razgradnju POM -a, što zahtijeva uporabu stabilizatora topline, antioksidansa i apsorbera formaldehida tijekom obrade homoformaldehidnih smola.
Ko-polimerni formaldehid, koji sadrži određenu količinu CC veza u svojim molekularnim lancima, nudi poboljšanu toplinsku stabilnost u usporedbi s homoformaldehidom. CC veze pomažu u ublažavanju oksidativne razgradnje, povećavajući toplinsku stabilnost polimera. Ipak, i homopolimer i kopolimer formaldehid pokazuju svojstvena ograničenja u toplinskoj i oksidativnoj stabilnosti, koja se mora pažljivo upravljati tijekom obrade i primjene.